DEMENCIJA – što je demencija

Demencija je skup simptoma koji uzrokuju opsežniji pad kognitivnih sposobnosti i onemogućuju pojedincu samostalno obavljanje svakodnevnih zadataka poput osobne higijene, odijevanja, jedenja, upravljanja financijama itd. Demencija nije dio normalnog stanja, već je kronična progresivna bolest mozga uzrokovana promjenama u moždanim stanicama i utječe na određene moždane funkcije poput pamćenja, razmišljanja, planiranja, orijentacije, razumijevanja, izražavanja govora, prepoznavanja, prosuđivanja itd. [1, 2].

Iako demencija nije normalan proces starenja, često pogađa starije osobe. Kako stanovništvo stari, tako se povećava i učestalost demencije. Svaka peta osoba starija od 65 godina ima demenciju, a još je češća kod osoba starijih od 80 godina, pogađajući jednu od tri osobe. Prema podacima svjetske zdravstvene organizacije (WHO) više od 55 milijuna ljudi diljem svijeta ima demenciju, oko10 milijuna u Europi, a više od 50 000 u Hrvatskoj prema izvještaju HZJZ, dok udruge govore o 90 000 (zbog velikog broja neprijavljenih u ranoj fazi). [3, 4].

Postoje mnogi uzroci demencije, a najčešći je Alzheimerova bolest, koja uzrokuje više od 50% svih demencija, a slijede cerebrovaskularna  (vaskularna) demencija i Lewyjeva bolest, frontotemporalna demencija, Parkinsonova, Huntingtonova, Pickova bolest i druge bolesti mozga [5]. U otprilike kod 5 – 10% pacijenata s demencijom uzrok demencije može se izliječiti [2].

Briga za pacijente s demencijom predstavlja veliko emocionalno i financijsko opterećenje za članove obitelji pacijenta i društvo u cjelini. Pacijenti se u početku mogu zbrinuti kod kuće, ali prije ili kasnije mnogima je potrebna institucionalizacija [2].

Vrste demencije

Najčešći uzrok demencije je Alzheimerova bolest , kronična degenerativna, sporo progresivna bolest mozga nepoznatog podrijetla i trenutno je neizlječiva. Alzheimerova demencija čini više od 50% svih demencija, a njezina učestalost brzo raste s godinama. Bolest obično počinje blagim simptomima i potrebno je neko vrijeme da se dijagnosticira. U mozgu kod senilne demencije formira se abnormalni oblik proteina amiloida, koji se taloži u vanjskim slojevima mozga i stvara nakupine. Nakupine negativno utječu na živčane stanice, odnosno neurone, koji počinju odumirati i stvarati neurofibrilarne spletke. Zbog spomenutih procesa, mozak se može smanjiti i težiti manje od normale. Bolest počinje blagim simptomima poput zaboravnosti, anksioznosti, depresije i promjena u ponašanju. Demencija napreduje sporo, a simptomi se postupno pogoršavaju [5, 6].

Drugi najčešći oblik demencije je vaskularna demencija koju uzrokuje smanjena, poremećena ili čak prekinuta opskrba krvlju i posljedično kisikom u mozgu ili dijelu mozga. To se također može dogoditi kao posljedica više uzastopnih moždanih udara. Vaskularna demencija čini 15 do 20% svih demencija i najčešće počinje između 60. i 70. godine života. Simptomi vaskularne demencije uključuju oštećenje govora, promjene osobnosti ili ponašanja, lutanje i probleme s pamćenjem i pažnjom, a mogu biti popraćeni i glavoboljom, vrtoglavicom i poremećajima spavanja [7]. Vaskularnu demenciju mogu uzrokovati i prekomjerna težina, visoki krvni tlak, pušenje i visoka razina kolesterola [8].

Demencija s Lewyjevim tjelešcima postala je poznata kasnije, a predstavlja otprilike 15% demencija. Riječ je o svojevrsnoj kombinaciji Alzheimerove i Parkinsonove bolesti, pa se u početku manifestira simptomima jedne ili druge bolesti. Pojavljuju se poremećaji pamćenja, problemi s govorom, tremor, usporenost ili smanjena pokretljivost te česti padovi, a kasnije se mogu pridružiti i halucinacije, slušne halucinacije i deluzije. Lewyjeva tjelešca prisutna su u perifernom, autonomnom živčanom sustavu, što je često uzrok ponovljenih padova i prolaznog gubitka svijesti [5].

Rjeđi oblik demencije je frontotemporalna demencija , koja čini otprilike 5 do 7% slučajeva. To je demencija koja se može pojaviti nakon 40. godine života i nasljedna je u 20 do 40% slučajeva. Pacijenti doživljavaju atrofiju dijela mozga i smrt neurona, a frontalni i parijetalni režnjevi mozga počinju propadati, što je često popraćeno poremećajima govora i promjenama u ponašanju. Poremećaji pamćenja su manje tipični ili se pojavljuju kasnije u tijeku bolesti [5, 7].

Drugi oblici demencije uključuju alkoholnu demenciju, demenciju kod Parkinsonove bolesti, Huntingtonovu bolest, Creutzfeldt-Jakobovu bolest, HIV, posttraumatsku demenciju i neke druge [1, 7].

Znakovi demencije

Pacijenti s demencijom doživljavaju i bihevioralne i psihološke simptome. Budući da sve demencije uključuju oštećenje mozga ili oštećenje živčanih stanica, opadaju kognitivne sposobnosti i moždana funkcija.

Prvi simptomi su obično slabo pamćenje ili postupni gubitak pamćenja, problemi s koncentracijom i ometanjem, gubljenje i zametanje stvari, poteškoće s razmišljanjem, razumijevanjem, računanjem i izražavanjem. Demencija često dovodi i do promjena u osobnosti i ponašanju, stalnog ponavljanja istih pitanja, prostorne i vremenske dezorijentacije, nemogućnosti prepoznavanja ljudi ili predmeta te u konačnici slabi sposobnost pojedinca da kontrolira emocije i ponašanje. Pacijenti s demencijom počinju se povlačiti u sebe i izolirati od društva [4].

Demenciju često prate deluzije (10–73%) i perceptivni poremećaji (12–49%), a mogu se javiti i halucinacije i slušne halucinacije. Depresivno raspoloženje (40–50%) i depresija (10–20%) često su izraženi, ali ih pacijenti obično pokušavaju prikriti. Može se javiti apatija [2]. Depresiju često prati anksioznost, a rjeđe napadi panike [9]. Oblik demencije uzrokovan Alzheimerovom bolešću vrlo je karakterističan za poremećaje spavanja i budnosti, nakon kojih često slijedi lutanje, kako danju tako i noću. Zbog umora, straha, deluzija itd., dementni pacijenti često su uznemireni i nemirni, ponekad čak i sumnjičavi. U nekim slučajevima demenciju prate poremećaji prehrane, neprimjereno seksualno ponašanje i inkontinencija [6].

 Literatura:

1. Moravec Berger D (1995). Međunarodna klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema u statističke svrhe: MKB-10. Ljubljana: Zavod za javno zdravstvo Republike Slovenije
2. Darovec J, Kogoj A, Kores Plesničar B, Muršec M, Pišljar M, Pregelj P, Stokin GB (2013). Smjernice za liječenje bolesnika s demencijom. Viceversa, glasilo Društva psihijatara pri Slovenskom liječničkom društvu. Ljubljana: Slovensko liječničko društvo; Udruženje psihijatara pri Slovenskom liječničkom društvu
3. Livingston G, Sommerlad A, Orgeta V, Costafreda SG, Huntley J, Ames D, Ballard C, Banerjee S, Burns A, Cohen-Mansfield J, Cooper C, Fox N, Gitlin LN, Howard R, Kales HC, Larson EB, Ritchie K, Rockwood K, Sampson EL, Samus Q, Schneider LS, Selbæk G, Teri L, Mukadamet N Prevencija, intervencija i njega demencije. Lancet. 2017;16(390):2673-2734
4. Slovensko udruženje za podršku demenciji – Spominčica, Alzheimer Slovenija. Prvi znakovi demencije i tijek bolesti.
5. Kogoj A. Etiologija Alzheimerove bolesti i drugih najčešćih demencija. Farmaceutski časopis. 2008;59(2):55-58
6. Muršec M (2018). Alzheimerova demencija: odgovori na često postavljana pitanja u kliničkoj praksi za pacijente, njihove rođake i njegovatelje. Ljubljana: Pliva
7. Kogoj A (1999). Organski psihički poremećaji. Psihijatrija. Ljubljana:
   Litterapicta: Medicinska fakulteta
8. Pečjak V (2007). Psihologija starenja. Bled: Samoizdanje