Sempervivum tectorum – čuvarkuća

Povezanost čuvarkuće i ljudi seže u davna vremena kada su ju ljudi uzgajali na krovu vjerujući da ih čuva od bolesti, groma i vještica. Njeno latinsko ime (sempervivum tectorum) spominje se i u odredbi o seljačkim gospodarstvima koje potječe iz devetog stoljeća gdje su nabrojane 72 biljke koje se trebaju štititi, uzgajati i njegovati.

“Bolje čuvarkuća na kući nego dva psa pred kućom.” – stara narodna

Vrsta sukulenta koja ima karakterističan izgled oblika rozete, vodu skuplja u svojim nabubrenim listovima što joj pomaže kod preživljavanja u suhim kamenjarima. Ova rasprostranjena biljka, osim što je često viđena u vrtovima naših baka i djedova, ima odlična ali zaboravljena protuupalna i antiseptička svojstva.

Njezini mesnati listići puni soka sa samo par iscijeđenih kapi u uho nam pomažu kod uhobolje. Tekućinu treba ostaviti par minuta u uhu a onda se okrenuti i pustiti sok da iscuri van zajedno sa cerumenom (ušnom smolom).

Njeno svježe lišće ili sama tekućina zbog svojih protuupalnih a antiseptičnih svojstva se još koristi kod opeklina, uboda komarca, plikova, za odstranjivanje kurjih očiju i bradavica te kod olakšavanja boli kod čirova u ustima. Dodajte malo soka čuvarkuće u topli napitak s medom i na prirodni način se rješite temperature i grlobolje, a oblozima se rješite lišajeva i ekcema.

Sama moderna medicinska istraživanja su potvrdila nešto što naši stari oduvijek znaju – čuvarkuća čuva naše zdravlje. Čuvarkuća u svojim spojevima sadrži limunsku, mravlju i jabučnu kiselinu, tanin, flavonoide, slobodne aminokiseline i biljnu sluz. Njeni flavonoidi dodatno doprinose njezinim protuupalnim svojstvima a tanin neutralizira djelovanje toksina u orgnizmu. Njeno razmnožavanje i uzgoj je jednostavan a njena otpornost na sušu, visoke temperature i mraz nam je dodatan razlog da ju samo utisnemo u prazne površine i vaze.