ŠTO JE BOL ?

 

Da bi mogli utjecati na bol, moramo znati što je bol i kako je nastala?

Bol je u stvari tjelesni doživljaj patnje, osjećaj koji prenose osjetilni živci kroz leđnu moždinu do osjetnog područja u mozgu koji manifestira osjećaj boli. Može biti akutna, kratkotrajna npr. nakon traume, operativnog zahvata ili kronična, tj. učestalo prisutna jačeg ili slabijeg intenziteta.

Bol je široko raširena u mnogim oblicima, većinom kronična: uključuje bolove u leđima, neuralgije, neuropatije, artritis, bolove uzrokovane zloćudnim bolestima ili nakon kirurškog zahvata uglavnom kraćeg trajanja. Istraživanja su pokazala da od kronične boli u leđima pati otprilike jedna od pet odraslih osoba u Europi.

Bol je uzrokovana oštećenjma perifernih živaca koji su odgovorni za prijenos impulsa od organa do centra u mozgu i obrnuto. Da bi uklonili bol, moramo najprije ukloniti uzrok koji je odgovoran za oštećenje perifernih živaca i istovremeno pomoći organizmu da ih što brže oporavi.

Kod bolnih stanja uglavnom posežemo za nesteroidnim antireumaticima i anlgeticima, glukokortikoidima i fizikalnom terapijom uz dodatak vitamina B kompleksa. Unazad desetak godina sasvim slučajno otkriven je utjecaj nukleotida u kombinaciji sa B-vitaminima na smanjenje boli. Uslijedila su mnogobrojna znanstvena istraživanja koja su pokazala blagodati nukleotida u oporavku perifernog živčanog sustava i smanjenju boli.

 

 

ŠTO JE NUKLEOTID ?

 

Nukleotidi su monomerske ili građevne jedinice nukleinskih kiselina, nama svima najpoznatije RNK i DNK,  posrednici su u reakcijama prijenosa energije u stanicama, dijelovi koenzima i regulatori aktivnosti ključnih enzima, regulatori metabolizma i diobe stanica, imaju sposobnost djelovanja na matične stanice povećavajući intenzitet njihove diobe. To znači da su nukleotidi uz ostale nutritijente i enzime neophodno potrebni za normalan rad organizma.

Izvori nukleotida organizmu je hrana, nukleotidi oslobođeni procesima unutarstaničnog metabolizma i endogena sinteza ili samosinteza.

Tkivima sa povećanom potrebom za energijom kao npr.crijeva, jetra, imunološki sustav, mišići i živčani sustav, trebaju povećanu količinu nukleotida i nadoknađuju ga samosintezom, dok ostala tkiva poput mozga, limfocita, eritrocita i limfocita ne mogu sintetizirati nukleotide i ovise uglavnom o opskrbi prehranom.

Zdrave osobe raznolikom, kvalitetnom prehranom unose dovoljnu količinu nukleotidnih spojeva potrebnih organizmu. Smatra se da su potrebe organizma 1-1,5 g nukleotida dnevno.

Povečane potrebe za nukleotidima javljaju se kod sportaša, u mladenačkoj dobi kod intenzivnog rasta, stresnih stanja i raznih oboljenja kako akutnih, tako i kroničnih. U takvim slučajevima organizam ne može osigurati dovoljnu količinu nukleotida uobičajenom prehranom i samosintezom, već moramo pripomoći posebnom prehranom bogatom nukleotidima ili dodacima prehrani.

 

BLAGODATI NUKLEOTIDA KOD OPORAVKA PERIFERNOG ŽIVČANOG SUSTAVA

Živčani sustav je mreža specijaliziranih stanica koje šalju, prenose ili primaju informacije vezane za organizam i njegovu okolinu.Obrađujući te informacije, živčani sustav potiče reakcije u drugim dijelovima tijela. Razlikujemo centralni i periferni živčani sustav.

Središnji živčani sustav povezan je živcima s ostalim dijelovima tijela tj.periferijom. Uloga živaca je provođenje i primanje živčanih impulsa. Iz mozga se odvaja 12 parova moždanih živaca, a iz leđne moždine 31 par leđnomoždanih živaca koji se granaju po cijelom tijelu i čine periferni živčani sustav.

Pereiferni živčani sustav, za razliku od centralnog (mozak je zaštičen kostima glave) nije zaštićen, stanice živaca izložene su raznim povredama. Živčanih stanica ili neurona u živčanom sustavu ima oko 100 milijardi, struktura im je slična, a razlikuju se oblikom i veličinom.

Živčana stanica ili neuron smatra se osnovnom jedinicom živčanog sustava i najsloženija je u ljudskom organizmu. Živčana stanica građena je od tijela stanice, kraćih produžetaka dendrita i dužeg produžetka aksona, koji je obavijen mijelinskom ovojnicom poput plastične ovojnice na žici.

Oštećenja u perifernom živčanom sustavu, tj leđnomoždanim živcima, manifestiraju se kao bol u leđima, neuralgije, neuropatije…. Uzroci oštećenja živaca su mehaničkog, fizičkog ili metaboličkog porijekla. Najčešće su to traume, krivo držanje, dugo sjedenje, istrošenost tkiva, kralježaka, zglobova, odnosno istrošenost starenjem i kronične bolesti. Poznate su neuralgije izazvane herpes zosterom, neuralgija trigeminusa i polineuropatije kojima je uzrok dijabetes.

Oštećenjem mijelinske ovojnice ili aksona živac ne može prenositi impulse što se manifestira kao bol, nema prijenosa impulsa odgovornih za izvršavanje određenih radnji. U ovakvim slučajevima javlja se potreba za povećanom količinom nukleotida.

Unazad desetak godina povećani je interes za znanstvena istraživanja o dodacima prehrani. Znanstvena istraživanja i povećani broj  kliničkih studija na životinjskim modelima i ljudima pokazuju da dodaci prehrani imaju značajnu ulogu.U kliničkim uvjetima istražena je kombinacija sa inovativnom mješavinom nukleotida i B-kompleksa.

Mnogobrojne studije pokazale su blagodati povećanim unošenjem dodataka prehrani  kombinacije nukleotida i B-kompleksa kod: bolova u vratu, hernije diska, išijasa, lumbaga, bolova u leđima, rukama i ramenima, nakon opertivnih zahvata vezanih sa kralježnicom, upale živaca, neuralgije i neuropatije.

Medikamentozna terapija ima uz pozitivno djelovanje duljom primjenom i nedostataka. Pacijenti koji su uzimali dodatak prehrani, kombinaciju nukleotida i B-kompleksa znatno su smanjili potrebu za medikamentoznom terapijom. Također su primječene blagodati kombinacije nukleotida i B-kompleksa kod pacijenata na fizikalnoj terapiji. Danas su dostupni dodaci prehrani koji imaju upravo takvu kombinaciju.

Dugoročna korist i sigurnost dodataka prehrani ima brojne prednosti nad klasičnom medikamentoznom terapijom, te zaslužuje usmjeravanje pažnje na mehanizme djelovanja i znanstvene dokaze.